Pripremite se za odlazak djece unaprijed i isplanirajte što ćete s odjednom neiskorištenim prostorom koji ostaje iza njih. Ne tugujte – ako je vjerovati istraživanjima i trendovima, velik broj njih će se vratiti. Radije se zaokupite novim hobijem i razmislite kako najbolje iskoristiti prazan prostor.
Svi smo čuli za prijelazno životno razdoblje koje se javlja kod roditelja kada njihova djeca odlaze iz roditeljskog doma. Sindrom praznog gnijezda nije klinički poremećaj niti dijagnoza, jer se javlja samo u određenom razdoblju života i nestaje kada se roditelji naviknu na novi život – bez djece u kući.
Svaki roditelj želi da njegovo dijete s vremenom odraste i vodi neovisan život, no puno teže to prihvaćaju u praksi nego što se čini, jer roditelji često upravo tada shvaćaju da je vrijeme prebrzo prošlo i da su i oni sami dosegnuli određene godine u kojima će im uskoro trebati pomoć. Ovo iskustvo doživi većina roditelja – ono je vrlo emocionalno izazovno radi brojnih pomiješanih osjećaja – radosti i ponosa, tuge i boli, straha i žaljenja. Stručna pomoć nije potrebna, osim ako simptomi ne potraju predugo, odnosno ako se nikako ne možete pomiriti s odlaskom djeteta.
Izvor fotografije: Pixabay
Ranije se vjerovalo da je sindrom praznog gnijezda prvenstveno vezan uz majke, no istraživanje ”Empty nest syndrome and psychological wellbeing among middle aged adults” ( Mansoor, A. i Hasan, S. S. iz 2019. Pakistan Journal of Social and Clinical Psychology, 17(1), 55-60 ) je pokazalo da on u jednakom broju slučajeva pogađa i očeve. Ta percipirana razlika između majki i očeva posljedica je samo različitih načina na koji muškarci i žene izražavaju svoje emocija povezane s odlaskom djeteta. Također, muškarci i žene primjenjuju različite strategija nošenja s tim događajem. Tako su očevi, u odnosu na majke, često manje skloni izražavati neugodne emocije koje doživljavaju u tom razdoblju. Dok će majke u većem broju slučajeva otvoreno pokazivati svoje osjećaje razgovarajući o njima s članovima obitelji ili prijateljima, očevi će svoje osjećaje češće držati u sebi.
Istraživanjima je također ustanovljeno da se učestalost pojave sindroma i jačina simptoma razlikuje i ovisno o kulturi u kojoj pojedinac živi. Primjerice, u sjevernoameričkim zemljama roditelji odlazak djece od kuće smatraju uspjehom i normalnim početkom odrasle dobi. Roditelji u Kini, posebno očevi, rijetko doživljavaju simptome sindroma praznog gnijezda kada njihova djeca napuste roditeljski dom. Ova se pojava povezuje s time što roditelji u Kini često prakticiraju autoritarni odgojni stil, zbog čega su manje emocionalno povezani s djecom nego roditelji iz drugih kultura. Suprotno tome, roditelji u Indiji u pravilu odlazak svog djeteta doživljavaju vrlo emocionalno i prijavljuju veći broj slučajeva sindroma praznog gnijezda. U Indiji obitelji često prakticiraju tradiciju prema kojoj najstariji sin, čak i nakon ulaska u brak, ostaje kod kuće kako bi pružao podršku starijim roditeljima. Međutim, s usvajanjem zapadnjačkih individualističkih ponašanja, sve više sinova živi samostalno i roditelji to teško prihvaćaju.
Istraživači su primijetili da u današnje vrijeme djeca sve kasnije odlaze od kuće, a često se i vraćaju kada im se ekonomske okolnosti promijene i kada ne uspiju postići ono što su htjeli. I u Hrvatskoj je sve izraženiji trend kasnijeg napuštanja roditeljskog doma. Prema jednom njemačkom istraživanju mladi u Hrvatskoj su među onima koji najkasnije napuštaju roditeljski dom. Mladi u Hrvatskoj odlučuju živjeti s roditeljima sve dok se ne odluče za brak, a uzroci tome su nestabilna financijska situacija, nezaposlenost i nizak životni standard.
U drugom je istraživanju pokazano da roditelji nižeg stupnja obrazovanja u većem broju slučajeva doživljavaju ovaj sindrom u odnosu na roditelje koji imaju viši stupanj obrazovanja. Moguće objašnjenje je da niže obrazovani roditelji imaju manje izvora zadovoljstva te manje različitih životnih uloga, pa se u većem stupnju identificiraju sa svojom roditeljskom ulogom.
Kako se pripremiti za odlazak djece i lakše suočiti sa sindromom?
- Osvijestite kako se osjećate – emocije ne treba ‘gurati pod tepih’. Podijelite svoje brige i raspoloženje s ljudima koji su vam bliski i kojima vjerujete. Dijeljenje s drugima pomaže vam da situaciju sagledate iz drugoga kuta i dobijete podršku koja vam je potreba.
- Obnovite odnos s partnerom – učvrstite svoj odnos kroz zajedničke aktivnosti. Vrlo vjerojatno i vaš partner doživljava odlazak djeteta na sličan način kao i vi -pružite utjehu jedno drugome, to je često najbolja psihoterapija.
- Pronađite novi hobby – sada imate više vremena da se posvetite sebi i svojim interesima.
- Obnovite stara prijateljstva ili stvorite nova – ljudi imaju prirodnu potrebu za bliskošću stoga je važno okružiti se ljudima s kojima vam je ugodno.
- Iskoristite prednosti moderne tehnologije i ostanite u kontaktu sa svojom djecom čak i ako su kilometrima daleko.
Što učiniti s viškom prostora koji se pojavljuje nakon odlaska djeteta?
Teško je gledati sav taj prazan prostor nakon što djeca odsele od kuće. Nije ga samo teško gledati – u kombinaciji s poznim godinama i odlaskom u mirovinu, često ga je sve teže održavati, odnosno financirati. Mnogi ljudi se odlaskom djece iz roditeljskog doma odlučuju za prodaju nekretnine i selidbu u manji prostor.
No ako uzmemo u obzir rezultate istraživanja i praksu u Hrvatskoj, gdje se djeca često i vraćaju u roditeljski dom kada im se ekonomske okolnosti promijene i kada ne uspiju postići ono što su htjeli, možda postoji i bolji način brige o neiskorištenom prostoru.
Postoji mnogo ljudi kojima nedostaje prostor za predmete koji im privremeno ili trajno nisu potrebni ali su emocionalno vezani uz njih i ne žele ih baciti. To mogu biti dječje igračke i oprema ili pak knjige. Nekim ljudima je potrebno mjesto gdje će na neko vrijeme skloniti svoj namještaj dok preuređuju stan. Ili sportsku opremu ( npr. skije ili gumeni čamac te opremu za ronjenje ) koju moraju pospremiti na sigurno van sezone u kojoj je koriste. Mnogi nemaju kamo sa stvarima prilikom selidbe.
Prazna soba gdje su nekad boravila Vaša djeca može poslužiti i kao ured nekome iz Vašeg susjedstva tko nema vlastiti prostor a želi raditi u blizini svog doma.
Razmislite o mogućnosti da iznajmite svoj ( odjednom ) prazan prostor i time popravite svoj kućni budžet. Na taj način pomoći ćete nekome kome je taj prostor potreban, uređenje prostora za pohranu može Vam postati novi hobi koji će Vam skrenuti pozornost s trenutnog osjećaja gubitka i osamljenosti. Također ćete upoznati nove ljude koji će Vam sigurno biti zahvalni što ste riješili njihov problem nedostatka prostora, a sačuvat ćete prostor za slučaj da se Vaša djeca odluče vratiti kući.
Ukoliko ne znate gdje i kako možete oglasiti i iznajmiti bilo koji neiskorišteni prostor, svakako posjetite našu web stranicu Buksa.hr.
